UVOD I CILJ
Manuka med je monocvjetni med dobijen iz biljke manuka (Leptospermum scoparium), koja
pripada porodici Myrtaceae i raste širom Novog Zelanda i istočne Australije [1]. Ovaj med je
bogat makro- i mikroelementima, uključujući slobodne masne kiseline, proteine, enzime,
esencijalne vitamine i minerale, kao i različite sekundarne metabolite poput flavonoida, fenolnih
kiselina i 1,2-dikarbonilnih komponenti [2].
Antibakterijska aktivnost manuka meda prvenstveno se pripisuje prisustvu metilglioksala
(MGO). Njegova koncentracija označava se kao jedinstveni manuka faktor (UMF), a različiti
UMF nivoi (5+, 10+, 15+) pokazali su varijabilnu aktivnost prema gram-pozitivnim i gram-
negativnim sojevima otpornih bakterija.
Cilj ovog pregleda je prikazati najnovija saznanja o antimikrobnoj aktivnosti manuka meda.
METODE
Tokom izrade rada izvršeno je sistematsko pretraživanje relevantne naučne literature o
antibakterijskom djelovanju manuka meda.
REZULTATI
Tretman Staphylococcus aureus manuka medom nije doveo do razvoja rezistencije na
antibiotike, niti do promjena u početnom rastu nakon 24 sata tretmana, što ukazuje na izraženu
antimutagenu i antikvorumsku aktivnost [3].
In vitro ispitivanja su pokazala da manuka med (MGO 550) ima jače djelovanje protiv
multirezistentnog Staphylococcus aureus (MRSA) u poređenju sa Germania medom [4], dok je
njegova efikasnost protiv S. aureus i Pseudomonas aeruginosa uporediva s heljdinim medom
[5].
Takođe, manuka med u koncentraciji od 2–6% značajno inhibira formiranje biofilma S. aureus,
pri čemu pokazuje veću učinkovitost od kubanskog i kenijskog meda [6]. Ovi rezultati potvrđuju
potencijal manuka meda kao alternativne terapije u borbi protiv bakterijskih infekcija i
biofilmova.
ZAKLJUČAK
Biološka aktivnost manuka meda zasniva se na prisustvu fitohemikalija i metilglioksala. Na
osnovu analize dostupne literature, može se zaključiti da manuka med posjeduje značajna
antibakterijska svojstva, što ga čini potencijalnim kandidatom za primjenu u antimikrobnoj
terapiji.
Mr ph. Ilhana Dolović-Hadžajlija
LITERATURA
- Brophy, J.J., Goldsack, R.J., Bean, A.R., Forster, P.I., & Lepsch, B.J. (2000). Leaf
essential oils of the genus Leptospermum (Myrtaceae) in eastern Australia, Part 6.
Flavour and Fragrance Journal, 15, 271–277. - Alvarez-Suarez, J.M., et al. (2016). Activation of AMPK/Nrf2 signalling by manuka
honey protects human dermal fibroblasts against oxidative damage by improving
antioxidant response and mitochondrial function promoting wound healing. Journal of
Functional Foods, 25, 38–49. - Abdel-Azim, S., Abdel-Azim, A., Piasecki, B., & Abdel-Azim, G. (2019).
Characterization of the gain and loss of resistance to antibiotics versus tolerance to honey
as an antimutagenic and antimicrobial medium in extended-time serial transfer
experiments. Pharmacognosy Research, 11, 147–154. - Bazzi, A.M., Rabaan, A.A., Al-Tawfiq, J.A., & Shannak, B.M. (2019). Comparison of
effectiveness of Germania honey compared to manuka honey in methicillin-resistant
Staphylococcus aureus (MRSA) killing. The Open Microbiology Journal, 13. - Deng, J., Liu, R., Lu, Q., Hao, P., Xu, A., Zhang, J., et al. (2018). Biochemical properties,
antibacterial and cellular antioxidant activities of buckwheat honey in comparison to
manuka honey. Food Chemistry, 252, 243–249. - Morroni, G., et al. (2018). Comparison of the antimicrobial activities of four honeys from
three countries (New Zealand, Cuba, and Kenya). Frontiers in Microbiology, 9, Article
1378.
