Jedna od najdužih studija odraslog života, Harvard Study of Adult Development, prati ljude još od 1938. godine, a u analizama kroz decenije iznova se pojavljuje isti signal: kvalitet bliskih odnosa snažno je povezan sa srećom, zdravljem i zdravijim starenjem. To je snažan i dugotrajan signal, ali ne i dokaz da jedan jedini faktor određuje koliko ćemo živjeti. Odnosi su važan dio slike, uz kretanje, nepušenje, zdravu tjelesnu masu i druge navike.
Kada govorimo o dugovječnosti, razgovor vrlo brzo skrene na ishranu, fizičku aktivnost, suplemente, biomarkere i nove „longevity” intervencije. A jedna od najdužih longitudinalnih studija odraslog života ukazuje na faktor koji se mnogo teže može spakovati u kapsulu: kvalitet naših odnosa sa drugim ljudima. Šta nam skoro devet decenija podataka zaista govori?
Kako izgleda studija koja prati gotovo cijeli život?
Istraživanje je počelo 1938. godine, u vrijeme Velike depresije, praćenjem 268 studenata druge godine Harvarda. Taj dio poznat je kao Grant Study. Nešto kasnije, između 1940. i 1945. godine, bračni par Sheldon i Eleanor Glueck okupio je sasvim drugačiju grupu: 456 dječaka koji su odrasli u siromašnijim dijelovima Bostona. Dvije studije spojene su u jedan istraživački program početkom sedamdesetih godina, pa se danas govori o ukupno 724 muškarca u originalnim kohortama.
Važno je odmah reći šta ova studija jeste: to nije jedan naučni rad, nego istraživački program koji traje decenijama. Učesnici su redovno ispunjavali upitnike o fizičkom i mentalnom zdravlju, braku, poslu i zadovoljstvu životom. Zdravstveni podaci prikupljani su od njih i njihovih ljekara, a detaljni intervjui ponavljani su tokom života. Kasnije su u istraživanje uključene supruge originalnih učesnika, kao i njihova djeca (druga generacija). To je istraživačima omogućilo rijetku stvar: da ne rekonstruišu nečiji život unazad, nego da iste ljude posmatraju kako stare.
Koji nalaz se najčešće ponavlja?
Jedna od najpoznatijih poruka ove studije jeste da su kvalitetni i podržavajući odnosi snažno povezani sa zdravljem i blagostanjem tokom života. Nije se radilo samo o tome da su ljudi sa boljim odnosima bili srećniji. Istraživači su pronašli veze između kvaliteta odnosa i kasnijeg fizičkog zdravlja, mentalnog zdravlja i kognitivnog funkcionisanja.
Posebno je zanimljiv nalaz vezan za srednje životno doba. Prema analizama podataka iz studije, zadovoljstvo odnosima oko 50. godine bilo je snažan prediktor fizičkog zdravlja u osamdesetim godinama, u tim analizama bolji prediktor od nivoa holesterola u srednjim godinama. To ne znači da holesterol nije važan. Znači nešto drugo: faktori koje obično svrstavamo u „socijalne” mogu biti veoma važni kada govorimo o zdravom starenju.
Je li stvar u broju prijatelja?
Još jedna važna nijansa jeste da socijalna povezanost nije isto što i imati veliki broj ljudi oko sebe. Možemo biti usamljeni u braku, u porodici ili u prostoriji punoj ljudi. Ono što se u istraživanju pokazuje važnim jeste kvalitet odnosa, to jest osjećaj sigurnosti, podrške i mogućnost da se oslonimo na drugu osobu kada nam je potrebna.
Drugim riječima, nije pitanje koliko kontakata imamo u telefonu. Pitanje je koga bismo zaista pozvali kada nam je teško.
A šta je sa usamljenošću?
Druga strana socijalne povezanosti jeste usamljenost. Podaci Harvardove studije povezali su slabiju socijalnu povezanost sa lošijim fizičkim i mentalnim zdravljem i nepovoljnijim starenjem. Sa druge strane, u jednoj podstudiji 81 starijeg para, veća sigurnost vezanosti za partnera bila je povezana sa boljim emocionalnim blagostanjem, a kod žena je predviđala i bolje pamćenje 2,5 godine kasnije.
I Harvard nije jedini izvor koji je pronašao takvu vezu. Velika meta-analiza 148 prospektivnih studija, sa ukupno 308.849 učesnika, pokazala je da su osobe sa snažnijim socijalnim odnosima imale oko 50 posto veće izglede za preživljavanje tokom perioda praćenja u odnosu na osobe sa slabijim socijalnim vezama (OR 1,50; 95% CI 1,42-1,59; Holt-Lunstad i saradnici, 2010). Ovu brojku treba pravilno razumjeti: ona ne znači da dobri odnosi produžavaju život za 50 posto, nego opisuje statističku povezanost sa izgledima za preživljavanje u analiziranim studijama. Ali činjenica da se sličan signal pojavljuje u velikom broju različitih populacija govori da socijalne odnose ne bismo trebali posmatrati samo kao pitanje raspoloženja.
Jesu li odnosi onda „tajna dugovječnosti”?
Ne. I upravo je tu važno razdvojiti dobar naučni zaključak od atraktivnog naslova na društvenim mrežama. Harvard Study of Adult Development je prije svega longitudinalna opservaciona studija. Ona može pokazati veoma snažne i dugotrajne povezanosti, ali sama po sebi ne može dokazati da će poboljšanje odnosa direktno produžiti nečiji život.
Postoje i druga ograničenja. Originalne kohorte činili su isključivo muškarci, i to bijelci, iz određenog istorijskog perioda i geografskog područja, a dvije grupe imale su vrlo različite socioekonomske karakteristike. Istovremeno, u Vaillantovoj analizi dijela ovih kohorti (237 muškaraca iz Harvard kohorte i 332 iz gradske), sa uspješnijim starenjem bili su povezani i drugi faktori: fizička aktivnost, nepušenje, izbjegavanje prekomjernog alkohola, zdrava tjelesna masa, stabilna bračna veza, više godina obrazovanja i zreliji načini suočavanja sa životnim stresovima. Dakle, ne postoji jedan čarobni faktor koji može zamijeniti sve ostalo.
Treba li nam i „socijalna forma”?
Kada želimo očuvati mišićnu masu, znamo da je potrebno redovno vježbati. Kada je riječ o odnosima, često očekujemo da će se oni održavati sami od sebe. Neće uvijek. Prijateljstva se mogu izgubiti zbog posla i obaveza, porodični odnosi mogu postati površni, a ljudi sa kojima smo nekada bili bliski mogu polako nestati iz svakodnevice bez ijednog velikog sukoba.
Zbog toga Robert Waldinger, aktuelni direktor studije, često govori o konceptu „social fitness”, to jest socijalne forme. Ideja je jednostavna: i odnosi zahtijevaju pažnju i održavanje. To ne mora značiti bogat društveni život. Za jednu osobu to je redovan ručak sa prijateljem, za drugu poziv članu porodice, za treću aktivnost u zajednici, sport, volontiranje ili jednostavno obnavljanje odnosa koji je godinama bio zanemaren. Ne postoji propisana „doza druženja”, ali postoji dobra poruka koju možemo ponijeti iz gotovo devet decenija ovog istraživanja.
Šta ovo znači za vas?
Dugovječnost nije samo pitanje koliko godina možemo dodati životu, nego i kakve će te godine biti. Studija ne dokazuje da postoji jedan univerzalni recept za dug život, ali njeni rezultati već decenijama pokazuju da kvalitet odnosa nije sporedna stvar. Briga o tijelu je važna. Briga o odnosima možda je dio iste priče i jedna od često zanemarenih komponenti zdravog starenja. O drugim temeljima dugovječnosti pisala sam u tekstu Koji suplementi zaista pomažu kod dugovječnosti?, a o jednom konkretnom nutrijentu u tekstu Vitamin D i dugovječnost.
Često postavljana pitanja
Šta je Harvard Study of Adult Development?
To je jedna od najdužih longitudinalnih studija odraslog života. Počela je 1938. godine praćenjem 268 studenata Harvarda (Grant Study). Druga kohorta, 456 muškaraca iz siromašnijih dijelova Bostona (Glueck Study), okupljena je između 1940. i 1945, a dvije studije objedinjene su početkom sedamdesetih u ukupno 724 učesnika. Kasnije su uključene i njihove supruge i djeca. Prati zdravlje, odnose, posao i psihološko funkcionisanje kroz decenije.
Šta je studija pokazala o odnosima i zdravlju?
Da je kvalitet bliskih odnosa snažno povezan sa srećom, fizičkim i mentalnim zdravljem i zdravijim starenjem. U analizama studije, zadovoljstvo odnosima oko 50. godine bilo je snažan prediktor fizičkog zdravlja u osamdesetim, bolji od nivoa holesterola u srednjim godinama.
Znači li to da dobri odnosi produžavaju život?
Ne može se tako reći. Studija je opservaciona i pokazuje snažnu povezanost, ne uzročnost. Velika meta-analiza iz 2010. godine (148 studija, 308.849 učesnika) našla je oko 50 posto veće izglede za preživljavanje kod ljudi sa jačim socijalnim vezama (OR 1,50; 95% CI 1,42-1,59), ali i to je statistička povezanost, ne dokaz da odnosi sami produžavaju život.
Je li važan broj prijatelja?
Nije samo broj prijatelja. Važan je i kvalitet odnosa, osjećaj sigurnosti, podrške i mogućnost da se oslonimo na nekoga. Čovjek može biti usamljen i okružen ljudima.
Šta je „socijalna forma” (social fitness)?
Ideja da odnosi, kao i mišići, zahtijevaju redovnu pažnju i održavanje. Ne postoji propisana doza druženja, ali korisno je svjesno ulagati u odnose koji nam znače.
Izvori
- Harvard Study of Adult Development (Massachusetts General Hospital / Harvard Medical School). Istorija i dizajn studije. adultdevelopmentstudy.org
- Mineo L. „Good genes are nice, but joy is better”. Harvard Gazette, 11.04.2017. news.harvard.edu
- Holt-Lunstad J, Smith TB, Layton JB. Social Relationships and Mortality Risk: A Meta-analytic Review. PLoS Medicine, 2010;7(7):e1000316. journals.plos.org
- Vaillant GE, Mukamal K. Successful Aging. American Journal of Psychiatry, 2001;158(6):839-847. psychiatryonline.org
- Waldinger RJ, Cohen S, Schulz MS, Crowell JA. Security of Attachment to Spouses in Late Life. Clinical Psychological Science, 2015;3(4):516-529. journals.sagepub.com
- Waldinger RJ, Schulz MS. What's Love Got To Do With It? Psychology and Aging, 2010;25(2):422-431.
- Waldinger RJ, Schulz MS. The Good Life: Lessons From the World's Longest Scientific Study of Happiness. Simon & Schuster, 2023.
