Vitamin D neće sam po sebi produžiti život. Najveće randomizovane studije pokazale su da kod uglavnom zdravih odraslih osoba dodatni vitamin D ne smanjuje ukupnu smrtnost. Ali kod osoba sa stvarnim manjkom on ima jasnu ulogu, a noviji podaci nagovještavaju da bi mogao usporiti biološko starenje na nivou ćelije. Ključ je razlikovati ispravljanje manjka od ideje da je više uvijek bolje.
Vitamin D je posljednjih godina postao gotovo sinonim za zdravlje i dugovječnost. U apoteci ga traže ljudi koji se osjećaju umorno, oni koji žele ojačati imunitet i oni koji su negdje pročitali da štiti od skoro svake bolesti. Kao farmaceut, dužnost mi je da razdvojim ono što je dokazano od onoga što je marketing. Pogledajmo šta zaista kažu velike studije.
Smanjuje li vitamin D rizik od smrti?
Najbolji odgovor daje VITAL studija, jedno od najvećih ikada sprovedenih ispitivanja vitamina D. U njoj je 25.871 odrasla osoba (muškarci od 50 i žene od 55 godina naviše) primala ili 2000 internacionalnih jedinica vitamina D3 dnevno ili placebo, u prosjeku 5,3 godine. Rezultat za ukupnu smrtnost bio je jasan: nije bilo razlike između grupa (omjer rizika 0,99). Vitamin D nije smanjio ni broj velikih kardiovaskularnih događaja (Manson i saradnici, New England Journal of Medicine, 2019).
Sličan zaključak dala je i australijska D-Health studija, u kojoj je 21.315 osoba starosti od 60 do 84 godine primalo 60.000 jedinica vitamina D mjesečno tokom pet godina. Ni ona nije pokazala smanjenje smrtnosti od svih uzroka, od raka ni od srčanih bolesti (Neale i saradnici, Lancet Diabetes and Endocrinology, 2022).
Poruka je važna: kod ljudi koji nemaju izražen manjak, uzimanje vitamina D nije produžilo život.
Zašto se onda i dalje priča o dugovječnosti?
Zato što ukupna smrtnost za pet godina nije jedina mjera starenja. Ista VITAL studija dala je i jedan zanimljiviji nalaz. U podstudiji sa 1.054 učesnika mjerena je dužina telomera, zaštitnih kapica na krajevima hromozoma koje se prirodno skraćuju kako starimo. Kod onih koji su uzimali vitamin D3 telomeri su se tokom četiri godine manje skratili, za oko 140 baznih parova u odnosu na placebo. Sami autori su taj efekat opisali kao usporavanje starenja ćelije za skoro tri godine (Zhu i saradnici, American Journal of Clinical Nutrition, 2025). Omega-3 masne kiseline u istoj studiji nisu imale taj efekat.
Ovo je rani i zanimljiv signal, ne i dokaz da ćemo duže živjeti. Dužina telomera je biološki pokazatelj, a ne ishod kao što je broj godina života. Ali nalaz se uklapa u druge VITAL rezultate koji govore o smirivanju upale i o smanjenju nekih bolesti starije dobi.
Gdje vitamin D zaista pomaže?
Najuvjerljiviji pozitivan nalaz iz VITAL studije tiče se autoimunih bolesti. Tokom pet godina, vitamin D je smanjio pojavu novih autoimunih oboljenja za 22 procenta (omjer rizika 0,78), što je statistički značajno (Hahn i saradnici, BMJ, 2022). To je u skladu sa ulogom aktivnog oblika vitamina D u regulaciji imunog odgovora.
S druge strane, treba biti iskren i oko onoga gdje ne pomaže koliko se mislilo. Kod uglavnom zdravih odraslih koji nisu birani po manjku vitamina D ni po slaboj kosti, dodatni vitamin D nije smanjio rizik od prijeloma, ni ukupnih ni kuka ni drugih (LeBoff i saradnici, New England Journal of Medicine, 2022). To ne znači da vitamin D nije bitan za kosti, nego da kod osoba sa urednim nivoom dodatna doza ne donosi korist.
Koliko vitamina D je dovoljno?
Evropska agencija za bezbjednost hrane (EFSA) preporučuje adekvatan unos od 15 mikrograma dnevno, što je 600 internacionalnih jedinica, za zdrave odrasle osobe, uz ciljni nivo u krvi od 50 nmol/L. Gornja granica unosa koja se smatra bezbjednom za odrasle iznosi 100 mikrograma dnevno, odnosno 4000 jedinica (EFSA, 2016. i 2012). Pretvaranje je jednostavno: 1 mikrogram je 40 jedinica.
U našem podneblju manjak nije rijetkost, naročito zimi i kod ljudi koji malo borave na suncu, starijih osoba i onih tamnije puti. Kod njih ispravljanje manjka ima smisla. Ali više je bolje ovdje ne važi. Vrlo visoke doze ne donose dodatnu korist, a mogu izazvati i štetu kroz povišen kalcijum.
Šta ovo znači za vas?
Vitamin D vrijedi shvatiti kao alat za ispravljanje manjka, a ne kao eliksir dugovječnosti. Ako sumnjate na manjak, najbolje je provjeriti nivo u krvi i dozu prilagoditi nalazu, u dogovoru sa ljekarom ili farmaceutom, umjesto da nasumično uzimate visoke doze. Za širu sliku o tome koji suplementi imaju potkrijepljen efekat na starenje, pogledajte i tekst koji suplementi zaista pomažu kod dugovječnosti.
Često postavljana pitanja
Produžava li vitamin D život?
Kod ljudi bez izraženog manjka, velike studije (VITAL, D-Health) nisu pokazale smanjenje ukupne smrtnosti. Kod osoba sa stvarnim manjkom, ispravljanje nivoa je opravdano iz drugih zdravstvenih razloga.
Može li vitamin D usporiti starenje?
Jedna VITAL podstudija iz 2025. pokazala je da vitamin D3 usporava skraćivanje telomera, biološkog pokazatelja starenja ćelije. To je obećavajuć signal, ali još nije dokaz da produžava život.
Koja je preporučena dnevna doza vitamina D?
EFSA navodi adekvatan unos od 15 mikrograma (600 jedinica) dnevno za zdrave odrasle, uz gornju bezbjednu granicu od 100 mikrograma (4000 jedinica) dnevno.
Pomaže li vitamin D kostima i protiv prijeloma?
Kod osoba sa manjkom i slabom kosti jeste dio brige o zdravlju kostiju. Kod uglavnom zdravih odraslih sa urednim nivoom, VITAL studija nije pokazala smanjenje rizika od prijeloma.
Je li bolje uzeti što veću dozu vitamina D?
Ne. Iznad granice koja ispravlja manjak nema dodatne koristi, a vrlo visoke doze mogu izazvati povišen kalcijum i druge probleme. Doza treba da prati nalaz iz krvi.
Izvori
Manson i saradnici, New England Journal of Medicine, 2019 (VITAL); Zhu i saradnici, American Journal of Clinical Nutrition, 2025 (telomeri); Hahn i saradnici, BMJ, 2022 (autoimune bolesti); LeBoff i saradnici, New England Journal of Medicine, 2022 (prijelomi); Neale i saradnici, Lancet Diabetes and Endocrinology, 2022 (D-Health); EFSA, 2016 i 2012.
